Kasački konji su uzgojeni i genetski predodređeni za kas.
Izgled kod kasača nije tipičan. Bitna je sklonost i brzina kasa.Kasački
konji počinju se trenirati sa 18 mjeseci, a prve utrke trče s dvije
godine. Godine starosti konja računaju se od 1. siječnja one godine u
kojoj je oždrebljen.
Brzo kretanje konja pri kojem je jedan par dijagonalnih nogu
(prednja lijeva i zadnja desna i obrnuto) u zraku, a drugi par na zemlji
zove se KAS.
Kasačke utrke su disciplina konjičkog sporta u kojoj se
natječu konji rase kasač upregnuti u laganu trkaću dvokolicu SULKY u kojoj sjedi i kojom
upravlja VOZAČ. Kasači utrku
moraju trčati u čistom kasu, inače su diskvalificirani. Tako je utrka
ispit kasačkih konja u brzini, izdržljivosti i pravilnosti kasa. Mogu se
izvoditi u zaprezi (jednopreg i dvopreg, pod sedlom, u sanjkama ili sa
skijašem.
Kasačke utrke smiju trčati samo konji uzgojeni u čistoj krvi.
U kasačkim utrkama
konji postižu različite brzine. Rekord (najbolje vrijeme) jednog konja
računa se u vremenu u istrčanoj službenoj utrci i preračunava na jedan
kilometar u Europi dok se u Americi preračunava na jednu milju.
Skupno vrijeme je
utrošeno vrijeme za koje jedan konj prekasa cijelu distancu ( od
trenutka davanja znaka starta do njegovog dolaska na cilj) u jednoj
utrci. Preneseno na kilometarsko vrijeme bi iznosilo npr. 1.25,0 = 42,35
km/h, 1.20,0 = 45 km/h, 1.15,0 = 48 km/h. Trenutni svjetski rekord
iznosi 1.08,6 i drži ga Tom Ridge.
Utrke se trče na razne
dužine, od 1.200 m ( za dvogodišnje konje) do 4.000 m ( tzv. maraton
utrka za starije konje). Maraton utrka je ispit potencijala i zrelosti
kasačkog konja.
Uobičajena distanca je
1.600 m (u Americi utrke na jednu milju 1.609 m) i u pravilu su one
najbrže, jer su na najkraćoj distanci. Utrke na 1.600 m mogu se voziti
u više navrata sa istom postavom konja, to su tzv. HEAT utrke. Kasačke
utrke mogu se izvoditi i na distancama od 1.700, 1.800, 2.100, 2.200,
2.400, 2.600, 2.800m i sl.
Kasačke utrke se
održavaju na posebno uređenim stazama različite dužine. Trkaća staza je
elipsoidnog oblika dužine od 600 ,800, 1000, 1600 i više m, širine 20
do 30 m. Podloga staze je obično pješčana, iako se utrke odvijaju i na
zemljanim i travnatim stazama. Poželjno je da zavoji budu nagnuti. Cilj
je prigodno označen crnom crtom. To je mjesto na kojem završava utrka i
gdje se u trenutku prolaska konja odlučuje redosljed u utrci. Konj je
stigao na cilj u trenutku kada se vrh njegove njuške poravna s vizualnom
linijom između sudaca na cilju i pobjedničkog stupa (cilja).
Što se tiče tehnike
izvođenja utrka, postoje one koje se puštaju AUTOSTARTOM kada svi konji
startaju iza startnog automobila u vožnji sa iste distance i HANDICAP
utrke gdje se koji puštaju «iz gume» s pojedinih distanci ovisno o
postignutim vremenima ili zaradi, a da bi svi imali jednaku šansu u
utrci.
Vlasniku pobjednika i
plasiranih konja u utrci pripada uodgovarajuća novčana nagrada.
Pobjedniku utrke pripada i počasna nagrada koja nije izražena u novcu –
pehar, vijenac, deka.
Osim standardnih utrka
održavaju se i tzv. klasne utrke – prvenstvo za dvogoce, trogoce i
starije konje, a utrka života za kasače je
DERBY kojeg trče konji stari 4 godine.
Utrke se odvijaju prema
pravilniku o izvođenju kasačkih utrka.
Trkaći konji su
najvrijednija kategorija u uzgoju sportskih konja, a vrijede onoliko
koliko su zapaženi njihovi rezultati u utrkama. U svijetu trkaći konji
su jedna velika industrija koja živi od kladionice i klađenja. Kasački
sport u Hrvatskoj živi na entuzijazmu i ljubavi malog broja ljudi jer se
nažalost, sve vrti oko novca i zato je kasački sport u Hrvatskoj
nedovoljno popularan. Bez ulaganja i razvoja kladionice nema ni razvoja
trkaćeg konjičkog sporta.
Vlasnici i uzgajivači
rasnih trkača u Hrvatskoj istinski su heroji kasačkog sporta. Godinama
uporno uzgajaju i čuvaju grla ulažući ogromna sredstva i nadajuće se da
će jednog dana baš njihova štala biti vlasnik šampiona.
Trening kasača je
krvavi posao – puno rada, znanja, vremena i novaca, no unatoč svim
mukama kasači su ljubav zauvijek.
